Kako javna dionička društva prikupljaju kapital i financiraju svoje poslovanje?

Javna društva s ograničenom odgovornošću, koja se često nazivaju društvima kojima se javno trguje ili korporacijama, imaju nekoliko načina prikupljanja kapitala i financiranja svojih operacija. Te tvrtke izdaju dionice javnosti i kotiraju na burzama, omogućujući pojedincima i institucionalnim ulagačima da kupuju i prodaju svoje dionice. Evo nekih od primarnih metoda kojima se javna dionička društva koriste za prikupljanje kapitala i financiranje svojih operacija:

1. Inicijalna javna ponuda (IPO): Najčešći način da privatna tvrtka postane dioničko društvo je kroz IPO. U IPO-u, tvrtka prvi put stavlja svoje dionice na raspolaganje javnosti. Ovaj proces uključuje rad s investicijskim bankama, osiguravateljima i regulatornim tijelima kako bi se odredila početna cijena dionica i učinile dionice dostupnima za kupnju investitorima.
2. Sekundarna ponuda: Nakon IPO-a, javna poduzeća mogu prikupiti dodatni kapital kroz sekundarne ponude. Te ponude mogu biti u obliku naknadne ponude (izdavanje više dionica) ili ponude prava (nuđenje postojećim dioničarima prava na kupnju više dionica po sniženoj cijeni).
3. Financiranje dugom: Javna društva s ograničenom odgovornošću mogu izdati obveznice ili druge dužničke vrijednosne papire za prikupljanje kapitala. Ulagači kupuju te obveznice, a tvrtka na njih s vremenom plaća kamate. Financiranje dugom može se koristiti za različite svrhe, kao što su proširenje, akvizicije ili potrebe za obrtnim kapitalom.
4. Zadržana dobit: Javna poduzeća često zadržavaju dio svoje dobiti kao zadržanu dobit. Ova zadržana dobit može se reinvestirati u tvrtku za različite svrhe, uključujući istraživanje i razvoj, kapitalne izdatke i otplatu duga.
5. Bankovni zajmovi i kreditne linije: Javna poduzeća mogu osigurati zajmove ili kreditne linije od banaka i financijskih institucija. Ovi zajmovi osiguravaju kratkoročno ili dugoročno financiranje za različite potrebe, kao što su operativni troškovi, obrtni kapital ili kapitalna ulaganja.
6. Rizični kapital i privatni kapital: U nekim slučajevima, javna poduzeća i dalje mogu tražiti ulaganja od rizičnog kapitala ili privatnih kapitalnih tvrtki za financiranje određenih projekata ili inicijativa. Iako je rjeđi nego kod privatnih tvrtki, ovo može biti izvor kapitala za javna poduzeća.
7. Prodaja imovine: Javna poduzeća mogu prodati neosnovnu ili lošu imovinu kako bi ostvarila gotovinu. Ovaj pristup može pomoći u financiranju tekućih operacija ili strateških inicijativa.
8. Planovi reinvestiranja dividendi (DRIPs): Neka javna poduzeća nude DRIP-ove dioničarima, dopuštajući im da svoje dividende reinvestiraju u dodatne dionice dionica tvrtke umjesto da primaju dividende u gotovini. To pomaže tvrtki prikupiti kapital i proširiti bazu dioničara.
9. Zajednička ulaganja i partnerstva: Javna poduzeća mogu formirati strateška partnerstva ili zajednička ulaganja s drugim tvrtkama, dijeleći resurse, rizike i dobit za određene projekte ili pothvate.
10. Zamjenjivi vrijednosni papiri: Javna poduzeća mogu izdavati zamjenjive vrijednosne papire, kao što su zamjenjive obveznice ili povlaštene dionice, koje se mogu pretvoriti u obične dionice po unaprijed određenoj cijeni konverzije. To omogućuje tvrtki da prikupi kapital u početku putem duga ili povlaštenog kapitala i potencijalno ga kasnije pretvori u obični kapital.
11. Donacije i subvencije: U određenim industrijama ili regijama, javna poduzeća mogu imati pravo na bespovratna sredstva, subvencije ili poticaje od strane državnih tijela ili industrijskih udruženja za potporu određenim projektima ili inicijativama.